Općina Dubrava - Pitajte! Imate pravo znati!

28.05.2010., petak


Kako se završila priča?
Potaknut nebrojenim nepravilnostima u radu općine, autor ovog bloga sa vraća. Ovaj puta tema neće biti spalionica. Govoriti ćemo u svakodnevnim nepravilnostima i korupciji te pohlepi koja nagriza našu općinu sa svih strana.

Prošlo je gotovo 3 godine od posljednjeg pisanja. Ukratko ćemo opisati što se to desavalo od 2007 do danas. Pa počnimo.

2007 godine tadašnji načelnik općine Dubrava Stjepan Petrovčić potpisao je bez znanja vijeća odluku o dopuštanju lokacije za odlaganje pepela na području Dubrave. Nakon što je vijeće saznalo za tu odluku, poništilo ju je. To je bilo vrijeme kada je pritisak na načelnika bio na vrhuncu i dovelo je do toga da je vijece trazilo dva puta glasovanje za smjenu načelnika. U prvom pokušaju nisu uspjeli skupiti dovoljan broj glasova. U drugom pokušaju desio se zaokret. Načelnik je prije glasanja vijeća o njegovoj smjeni, sam dao ostavku. Ubrzo nakon toga sada već bivši načelnik je izbačen iz SDP stranke, da bi se na sljedećim izborima kandidirao kao nezavisni kandidat i osvojio dovoljno glasova da bude u vijeću gdje je i danas.

Što je bilo sa odlukom načelnika koje je poništilo vijeće? Skupština Zagrebačke županije je dugo ignorirala poništene odluke i tek nakon drugog dostavljanja poništene dokumentacije od strane aktivista, njihov trud je dijelom urodio plodom. Skupština Zagrebačke županije nije direktno prihvatila poništenje odluke o deponiju na području Dubrave, nego je cijeli proces određivanja lokacije o deponiju stavila u stanje zamrzavanja, što u pravnom smislu znaći odgoda. Godinu, dvije kasnije, Zagrebačka županija daje jasan stav po kojem kaže kako ne pristaje da lokacija deponija bude u Zagrebačkoj županiji. Pobjedili su nitko drugi nego aktivisti koji su prosvjedovali protiv spalionice u Zagrebu i odlagališta pepela na području Dubrave.
- 13:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.05.2007., utorak


Priopćenje za javnost, 07. svibnja 2007.
MINISTRICA MARINA MATULOVIĆ DROPULIĆ DONIJELA PRAVILNIK O NAČINIMA I UVJETIMA TERMIČKE OBRADE OTPADA

Na temelju članka 104., stavka 1., točke 6. Zakona o otpadu (»NN«, br. 178/04 i 111/06) ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marina Matulović Dropulić donijela je Pravilnik o načinima i uvjetima termičke obrade otpada.

Cilj Pravilnika je sprječavanje ili ograničavanje emisija štetnih tvari u zrak, tlo, površinske i podzemne vode kao i sprječavanje i ograničavanje rizika za ljudsko zdravlje prouzročenih spaljivanjem i suspaljivanjem otpada. Pravilnik propisuje uvjete početka rada, uvjete rada, uvjete prekida rada, način ulazne kontrole otpada, način zaštite zraka, tla i voda te gospodarenje s ostacima u procesima termičke obrade otpada. Pravilnik se odnosi na sva postrojenja za spaljivanje i suspaljivanje otpada uključujući postrojenja za pirolizu otpada i postrojenja i uređaje koja spaljuju otpad u svrhu proizvodnje energije. Više...

Pravilnik o načinima i uvjetima termičke obrade otpada
Narodne novine 45/07
- 15:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.05.2007., utorak


Opasni otpad u Dubravi, Gradecu, Vrbovcu?
Najopasnija vrsta opasnog industrijskog otpada dolazi u Općinu Dubrava i Gradec!

Načelnik Općine Dubrava, Stjepan Petrovčić samovoljno donosi odluke koje nisu bile niti na Vijeću niti na Poglavarstvu, te daje potpis za prijedlog da se na Općinskom zemljištu dozvoli izgradnja najvećeg deponija opasnog industrijskog otpada u cijeloj Hrvatskoj. Načelnik Gradeca je učinio istu stvar također samovoljno. Do tada su čak 23 Općine ODBILE odobrenje za deponiranje tog opasnog industrijskog otpada.

Osim što ne zna ništa o štetnosti takvog otpada, načelnik Općine Dubrava javno obmanjuje Vijećnike na sjednici Vijeća u travnju 2007. te navodi kako bi taj prerađeni otpad kao kamen bio pogodan za izgradnju poljskih puteva, ne spominjući neuništive sastojke tog smeća koji su štetni za ljude i prirodu poput teških metala, nedefiniranog kemijskog industrijskog otpada, dioksini, živin oksid, olovni oksid, možda čak medicinski i organski otpad. Pozivajući se na primjerke neopasnog industrijskog otpadnog pepela u obliku kamena, iz iste takve tvornice iz Beča, nisu znali kako ista tvornica taj otpad deponira u dubokim rudnicima soli, a dio izvaža izvan Njemačke. Ovaj deponij bi bio otvorenog tipa, znači dnevno bi oko 10-15 teretnih kamiona dovozili taj otpad i stavljali ga na hrpu, u visinu. Ukupno bi se dovažalo više od 100,000 tona otpada godišnje.

Zašto tako opasni otpad?
Dioksini su organski spojevi koji spadaju u grupu najjačih otrova ikada stvorenih rukom čovjeka. Dioksin nastaje izgaranjem mnoštva organskih tvari, često i organskih otpadaka prilikom spaljivanja otpada, a i kao nusprodukt u raznim kemijskim procesima u organskoj kemijskoj industriji. Dioksini su kemijski stabilni, netopljivi u vodi, ali vrlo lako topljivi u mastima i uljima.
To je kemikalija s ekstremno visokom razinom toksičnosti postojanja u okolišu. Vrijeme poluraspada je dulje od desetak godina, hlapljiv je pa se lako širi po okolišu.

Dioksin je karcinogen, teratogen (izaziva defekte u djece), uništava hormonski i obrambeni sustav, izaziva kronični umor, izaziva reproduktivne defekte djece, napada nervni sustav i krvne elemente.

Vijeće na kojem bi se dizale ruke o suglasnosti o tom projektu sazvano je tek nakon što je načelnik potpisao službenu suglasnost Općine još u ožujku 2007. Na sjednici Vijeća u Dubravi 19.04.2007. izglasalo se kako ne treba dozvoliti odlagalištu da bude na našem području, ali ako će Gradec dobiti dozvolu za odlagalište onda kako stvari stoje Vijećnici će ponovno glasati kako bi jedan dio odlagališta ipak bio na zemljištu Općine Dubrava. Među Vijećnicima Dubrave trenutno vlada takvo stanje da od 15 Vijećnika jake struje imaju veće interese i volju da podrže odluku da Gradec dobije odlagalište, a samim time i Općina Dubrava. Općina Dubrava ne vrši pritisak na Gradec da ne donesu odluku o zabrani deponija, a Gradec odlučuje.

Zagrebačka Županija 26.04.2007. prihvatila je projekt realizacije deponija na zemljištu Općine Dubrava i Gradec, zbog toga što Općina Dubrava nije na vrijeme poslala odluku Vijeća o poništenju dozvole za deponij, koju je samovoljno potpisao načelnik Petrovčić a poništilo Vijeće. Općina Gradec gdje je načelnik Damir Lukačić također samovoljno odobrio deponij, glasa protiv deponija na Vijeću tek 27.04.2007.

Leteći pepeo: se u Europskim zemljama tretira kao opasni otpad, te se tako i treba zbrinjavati. Studija utjecaja na okoliš zagrebačke spalionice sadrži podatke da će se leteći pepeo ukrućivati uz pomoć cementa, te kasnije odlagati na odlagalište. Međutim, to nije rješenje, jer cement erodira te se teški metali i dioksini iz pepela nakon nekog vremena opet nalaze u okolišu i to sa visokim apsorbirajućim svojstvima.

Postoje 3 vrste otpada koji će nastati kao produkt spaljivanja komunalnog otpada a to su taložni pepeo, leteći pepeo i ostatci filtra. Niti jedna od tih vrsta otpada nije “inertni otpad” – iz razloga jer “inertni otpad jest otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim kemijskim i/ili biološkim promjenama. Sve vrste otpada nastalog kao produkt spaljivanja komunalnog otpada sadrže elemente koji reagiraju sa drugim elementima i/ili se mogu pod raznim utjecajima otopiti u okolišu.

Studija je pokazala da ljudi koji žive u područjima 7-10 kilometara udaljenima od spalionice otpada češće obolijevaju od raka pluća, želuca, debelog crijeva.. Prema mnogim anketama spalionice otpada su, poslije nuklearnih elektrana, »najomraženija« tehnologija u javnosti.

Načelnik Općine Dubrava Stjepan Petrovčić rekao je da njegova općina nije dala suglasnost te da taj dokument nije prošao proceduru Općinskog Vijeća. No, kada smo mu pročitali dokument s njegovim potpisom, a u kojem se navodi: “dajemo suglasnost za obavljanje istražnih radova na predmetnom lokalitetu”, rekao je da je to samo izraz namjere za tu lokaciju, a ne i suglasnost za istražne radove.

Vaše je PRAVO da imate pravo ZNATI! Postavite pitanja.
Želite li da u okrugu Vašeg mjesta bude najveće odlagalište opasnog i štetnog za ljude industrijskog otpada u Hrvatskoj?

Sve komentare, mišljenja i pitanja koja vas muče šaljite načelniku Općine Dubrava na adresu:
Stjepan Petrovčić, Općina Dubrava, Braće Radić 2, 10342 Dubrava. Telefon: (01) 2726 444.

Također i načelnik Općine Gradec dostupan Vam je za odgovore:
Damir Lukačić, Općina Gradec, Gradec 134, 10345 Gradec, Telefon: (01) 2797 097.

Ukoliko vam treba još informacija slobodno se obratite nama:
Zelena Akcija, Frankopanska 1, PP 953, 10000, Zagreb
tel/fax: 01 4813 096
- 16:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.04.2007., četvrtak


Najopasnija vrsta opasnog industrijskog otpada dolazi u našu Općinu
Nemojte misliti da se ovo ne tiće Vas, ovih dana odlučuje se o važnim stvarima za budućnost Vas i Vaše djece u Općini Dubrava, Vrbovec, Gradec..

Ako nešto ne učinimo sada, Vi, ja, naša djeca i svi koji će živjeti na ovom području nosit ćemo dugogodišnji i nepopravljivi teret zagađenosti, kakvog sada imaju npr. Kutina, Sisak, ili dijelovi Istre koji zbog štetnih industrija imaju najveću zagađenost u Hrvatskoj.
Načelnik Općine Dubrava, Stjepan Petrovčić samovoljnodonosi odluke koje nisu bile niti na Vijeću niti na Poglavarstvu, te daje dopustenje da se na Općinskom zemljištu dozvoli izgradnja najvećeg deponija opasnog industrijskog pepela u cijeloj Hrvatskoj (i načelnik Gradeca je učinio isto). Do tada su čak 23 Općine ODBILE odobrenje za deponiranje tog opasnog industrijskog otpada.

Osim što ne zna ništa o štetnosti takvog otpada, načelnik Općine Dubrava javno obmanjuje Vijećnike na sjednici Vijeća u travnju 2007. vlastitim neznanjem te navodi kako bi taj prerađeni otpad kao kamen bio pogodan za izgradnju poljskih puteva, ne spominjući neuništive sastojke tog smeća koji su štetni za ljude i prirodu poput teških metala, nedefiniranog kemijskog industrijskog otpada, dioksini, živin oksid, olovni oksid, možda čak medicinski o organski otpad. Ne može se sa sigurnošću znati šta će sve ta spalionica u budućnosti moći spaljivati, uglavnom otpad visoke štetnosti za ljudsko zdravlje. Pozivajući se na primjerke neopasnog industrijskog otpadnog pepela u obliku kamena, iz iste takve tvornice iz Beča, nisu znali kako ista tvornica taj otpad deponira u dubokim rudnicima soli, a dio izvaža izvan Njemačke. Ovaj deponij bi bio otvorenog tipa, znači dnevno bi dolazilo oko 300-400 m3 tog opasnog otpada, 10-15 teretnih kamiona svakodnevno bi prevozili otpad i stavljali ga na hrpu, u visinu.

Zašto tako opasni otpad?
Dioksini su organski spojevi koji pripadaju u grupu polikloriranih ugljikovodika, to je jedan od najjačih otrova ikada stvorenih rukom čovjeka. Dioksin nastaje izgaranjem mnoštva organskih tvari, često i organskih otpadaka prilikom spaljivanja otpada, a i kao nusprodukt u raznim kemijskim procesima u organskoj kemijskoj industriji. Dioksini su kemijski stabilni, netopljivi u vodi, ali vrlo lako topljivi u mastima i uljima.
To je kemikalija s ekstremno visokom razinom toksičnosti postojanja u okolišu. Vrijeme poluraspada je dulje od desetak godina, hlapljiv je pa se lako širi po okolišu, a do 700 °C nije razgradiv nikakvim kemijskim sredstvima.

Dioksin je karcinogen, teratogen (izaziva defekte u djece), uništava hormonski i obrambeni sustav, izaziva kronični umor, izaziva reproduktivne defekte djece, napada nervni sistem i krvne elemente.


Zamislite Jakuševac u Koritni, ali high tech odpad za kojeg Stjepan Petrovčić javno obmanjuje javnost na skupu umirovljenika Dubrave u travnju 2007. kada govori da taj ''kamen'' može bez štetnog utjecaja biti na poljoprivrednim područjima. Vijeće na kojem bi se dizale ruke o suglasnosti o tom projektu sazvano je tek nakon što je načelnik potpisao službenu suglasnost Općine još u ožujku 2007. Među Vijećnicima Dubrave trenutno vlada takvo stanje da od 15 Vijećnika jake struje imaju veće privatnih interesa i volju da podrže odluku da Gradec dobije odlagalište, a samim time i Općina Dubrava.

Načelnik Općine Dubrava Stjepan Petrovčić rekao je da njegova općina nije dala suglasnost te da taj dokument nije prošao proceduru Općinskog vijeća. No, kada smo mu pročitali dokument s njegovim potpisom, a u kojem se navodi: “dajemo suglasnost za obavljanje istražnih radova na predmetnom lokalitetu”, rekao je da je to samo izraz namjere za tu lokaciju, a ne i suglasnost za istražne radove.

Leteći pepeo: se u Europskim zemljama tretira kao opasni otpad, te se tako i treba zbrinjavati. Studija utjecaja na okoliš zagrebačke spalionice sadrži podatke da će se leteći pepeo ukrućivati uz pomoć cementa, te kasnije odlagati na odlagalište. Međutim, to nije rješenje, jer cement erodira te se teški metali i dioksini iz pepela nakon nekog vremena opet nalaze u okolišu i to sa visokim apsorbirajućim svojstvima.

Postoje 3 vrste otpada koji će nastati kao produkt spaljivanja komunalnog otpada a to su taložni pepeo, leteći pepeo i ostatci filtra. Niti jedna od tih vrsta otpada nije “inertni otpad” – iz razloga jer “inertni otpad jest otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim kemijskim i/ili biološkim promjenama. Sve vrste otpada nastalog kao produkt spaljivanja komunalnog otpada sadrže elemente koji reagiraju sa drugim elementima i/ili se mogu pod raznim utjecajima otopiti u okolišu.

Studija je pokazala da ljudi koji žive u područjima 10 kilometara udaljenima od spalionice otpada češće obolijevaju od raka pluća, želuca, debelog crijeva. Studija je provedena na većem uzorku ljudi (više od 14 milijuna) i uključila je 72 spalionice otpada na području Velike Britanije. Zbog takvih podataka i zbog pritisaka javnosti mnoge se spalionice širom svijeta zatvaraju. Tako su, naprimjer, početkom 1998. godine zatvorene tri spalionice u Francuskoj, poslije otkrića da je kravlje mlijeko na farmama zatrovano dioksinima. U Japanu je zatvoreno na stotine spalionica industrijskog otpada zbog uvođenja novih, strožih ograničenja, a u SAD je, 80-ih, odustalo od 248 projekata spalionica. Prema mnogim anketama spalionice otpada su, poslije nuklearnih elektrana, »najomraženija« tehnologija u javnosti.


Umjesto da podrži prijedloge i privuće zdrave industrije (koje povečavaju zaposlenost i standard), želi nam protiv našeg znanja i volje dovesti jedino odlagalište takve vrste industrijskog odpada u Hrvatskoj. Zato što se radi o malom mjestu i iznosi su manji ovo što nam se dešava neprihvatljivo je, nije demokratski, i imamo pravo reći NE, dosta je.

Vaše je PRAVO da imate pravo ZNATI!
Postavite pitanja.
Želite li da u okrugu Vašeg mjesta bude najveće odlagalište opasnog i štetnog za ljude industrijskog otpadnog pepela?

Sve komentare, mišljenja i pitanja koja vas muče šaljite načelniku Općine Dubrava na adresu:
Stjepan Petrovčić, Općina Dubrava, Braće Radić 2, 10342 Dubrava. Telefon: (01) 2726 444.

Također i načelnik Općine Gradec dostupan Vam je za odgovore:
Damir Lukačić, Općina Gradec, Gradec 134, 10345 Gradec, Telefon: (01) 2797 097.

Ukoliko vam treba još informacija slobodno se obratite nama:
Zelena Akcija, Frankopanska 1, PP 953, 10000, Zagreb
tel/fax: 01 4813 096



Način na koji načelnik u našoj Općini provodi vlast nije prihvatljivo već godinama, te podređuje Općinska sredstva svojim vlastitim interesima jos od vremena prvog mandata.

Nakon što je izabran za načelnika Općine Dubrava, Stjepan Petrovčić si je u samom startu odredio profesionalnu plaću koju do tada nije uživao niti jedan prethodni načelnik. Odmah potom raspisao je ''natječaj'' za prodaju dijela Općinskog zemljišta. Pošto ''natječaj'' nije bio dovoljno transparentno objavljen na njega su se javili samo Stjepan Petrovčić i supruga putem netom otvorene firme. Kupnjom zemljišta na državni kredit od 15 godina sa simbolično malom kamatom, ostvario je i poticaje.

Nakon kupnje zemljišta na više lokacija iskoristio je ovlasti načelnika da se usluge i sredstva hidroregulacije urede na njegovim privatnim imanjima, a ne na Općinskom zemljištu za što su predviđena ta sredstva. Općinska sredstva hidroregulacije i sada se troše na privatnom zemljištu načelnika Općine, točnije na njegovim ribnjacima.

U isto vrijeme kroz cijeli mandat, Općinskim sredstvima asfaltira i gradi ceste prema svim svojim zemljištima. Trenutno je pristup do svih njegovih zemljišta sasvim prohodan, dok prije prvog mandata takvi putevi nisu bile prema tim područjima, jednostavno zato jer za mnoge od tih cesta nije bilo dovoljno potreba. Sve to trpe ostali mjesni odbori u Općini, na mnogim mjestima gdje ima naseljenosti nema cesta i ima jako mnogo loših koje se ne obnavljaju.

Protupravno je raspolagao strogo namijenskim sredstvima. Sredstvima za županijske ceste asfaltirao je ulice koje nisu županijske (izmedu ostalog i cestu kod vlastite kuće), a mnoga ostala sredstva za infrastrukturu i ceste trošila su se neumjereno.

Nebriga za razvoj privrede Dubrava.
- nedozvoljavanje da se u prostorni plan Dubrave uvrsti za budućnost industrijska zona te bilo kakvi poslovni subjekti koji pomažu razvoju.
Da bi se privukle industrije bilo koje vrste koje povećavaju zaposlenost u regiji potrebno je u Općinskim planovima planirati takva područja. Tek nakon što industrijska zona bude u planu moguće je da se neki poslovni subjekt zainteresira da uloži u našoj Općini i poveća zaposlenost.

- namještanje natječaja izvođačima izvan Općine Dubrava. Dubravski poduzetnici ne dobivaju natječaje za prijevozničke i građevinske radove, nego se natječaji šalju isključivo poduzetnicima izvan Općine.
- zanemarivanje subjekta koji su pomagali razvoju i uređenju Dubrave. Zavičajni klub je mnogo uložio materijalnih sredstava za uređenje Dubrave, stipendirao Dubravsku djecu, pomagao sportašima financijskim sredstvima, bio obol kulturnih zanimanja.

Neprofesionalan odnos prema strankama, stanovnicima Dubrave, bezobrazan, kočijaško ponašanje, neprimjereno odgovornoj funkciji koju obnaša, a za istu i dobiva profesionalnu naknadu iz Općinskog proračuna. Stjepan Petrovčić prema sugrađanima i svima koji pitaju o projektima Općine Dubrava ponaša se neprofesionalno, i na neprimjeren način odbija svaki društveno korisni prijedlog.

Na mnoge upite medija razračunao se kako je god mogao. Nekim novinarima je prijetio zbog postavljenih pitanja, također Radio Vrbovec može potvrditi neprimjeren odnos zbog čega je prekinuta suradnja njih i Općine Dubrava. Tako se tako Općina Dubrava sada nalazi u medijskoj izolaciji, malo ljudi je upoznato sa događanjima bilo kakvih vrsta, broj birača je na vrlo niskom nivou.

Evo i citata iz Glasnika za Sesvete, Vrbovec, Zelina, travanj 2007. broj 62:
Predsjednica Sindikata odgoja i obrazovanja Anita Car obratila se za pomoć oko nesuglasica s načelnikom Dubrave Stjepan Petrovčićem.
Nakon niza dugogodišnjih pokušaja socijalnog dijaloga sa Općinom Dubrava, a u cilju sklapanja Kolektivog ugovora za zaposlene u dječjem vrtiću Dubrava, nažalost, kako su svi pokušaji bili bezuspješni zamolila sam župana Kožića za pomoć. U periodu od 2003. do današnjeg dana prema Općini Dubrava uputili smo niz dopisa, inicijativa i požurnica za početak kolektivnih pregovora, a sve od jednog odgovora bilo je kako će nas obavijestiti o terminu nakon obrade analiza i financijskih pokazatelja. Sredinom ožujka imala sam kontakt s načelnikom Općine Dubrava koji nije nimalo sličan jednom kulturnom obliku komunikacije, odnosno ispod svake razine dostojanstva civiliziranog ponašanja. Zaprepašćuje činjenica da osoba može obnašati funkciju načelnika, komunicirajući na jedan prostački način, te uporno odbijati svaki pokušaj uspostave dijaloga sa socijalnim partnerima. Napominjemo da u svim ostalim područjima imamo zavidnu razinu socijalnog dijaloga, a ovakvu pojavu ponašanja jednog načelnika držimo usamljenim slučajem u Hrvatskoj. Pa zar s ovakvim načelnicima mi možemo u EU? –zapitala je na kraju Anita Car. Brojni su i drugi primjeri.

Pozivaju se svi stanovnici Općine Dubrava da svjedoče o tijeku odvijanja događaja.
Trebamo se zapitati želimo li sami zajedno sa našom djecom biti slučaj poput Kutine, Siska ili Istre, područje sa velikom zagađenošću.

Jeste li znali za ovo i što se već sustavno događa u Općini Dubrava? Pišite pitajte, ako sada ne učinimo ništa, ispaštati ćemo zajedno sa svim stanovnicima Općine, kada to jednom krene više nema povratka natrag.

- 10:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.04.2007., utorak


10 mitova o planiranom postrojenju za termičku obradu otpada u Zagrebu
10 mitova o planiranom postrojenju za termičku obradu otpada u Zagrebu

Mit 1) alternativa ne postoji?

Činjenica: Prevencija nastanka otpada, recikliranje i prikupljan je otpada od vrata do vrata i kompostiranje potpomognuto mehaničko biološkom obradom (MBT) mogu postići slične (I bolje rezultate) rezultate kao i spalionica otpada. Spalionice otpada mogu smanjiti količinu otpada za 70%, no ostavljaju toksični pepeo I ostatke filtera, dok MBT ostavlja stabilizirane ostatke koji se relativno sigurno mogu zbrinuti na odlagališta (ne spaljivajući produkte/ostatke). Dobri primjeri iz prakse pokazuju rezultate; Canberra, Australia (69%) , San Jose, California (64%, jednak broj stanovnika kao Zagreb) , Austria (56%) i Njemačka (58%) .

Mit 2) EU legislativa obavezuje Hrvatsku da spaljuje otpad

Činjenica: EU direktiva o odlagalištima je osmišljena da smanji količinu odlaganja neobrađenog otpada, s naglaskom na organski otpad. Ne postoji naputak koji tvrdi da je spaljivanje jedina opcija obrade otpada. Recikliranje, kompostiranje, anaerobna digestija i MBT (bez spaljivanja) su jeftinije i čišće opcije obrade otpada koje podržava EU direktiva o odlagalištima otpada.

Mit 3) Beć ima spalionicu otpada u samom gradu, što dokazuje da su spalionice sigurne

Činjenica: Beč trenutno ima 2 spalionice otpada u gradu: Spittelau, koja je poznata po tome što služi kao primjer zagovaračima spaljivanja te Flötzersteig, koja je samo u Rujnu 2004. godine , 12 puta ispustila više od dopuštene razine Sumpor-dioksida. Ta je spalionica do sada imala više kvarova i požara koji su uzrokovali velika zagađenja . Do sada nisu rađene nikakve ozbiljne studije na temu zdravlja ljudi koji žive u blizini spalionice, no velike razine teških metala su zabilježene na voću i povrću koje je uzgajano u blizini spalionice.

The Spittelau spalionica otpada je renovirana nakon što je požar 1987. godine oštetio spalionicu koja se nalazila na istom mjestu. Lokalno stanovništvo se oštro protivilo renoviranju spalionici, te su zahtjevali da se u potpunosti prekine sa spaljivanjem otpada u gradu. Lokalne vlasti su podjelile opoziciju atraktivnim dizajnom spalionice. Usprkos renovaciji, 4. srpnja 2002. u spalionici izbija požar te se okolica opet onečišćuje.

U sklopu renoviranja postrojenja instalirana je skupa oprema za kontrolu čistoće zraka, no i sve što filteri zaustave završava u letećem pepelu i ostatcima iz filtera, tako da je pepeo iz Spittelaua iznimno toksičan (koncentracija dioksina je 2160 ng TEQ /kg). Pepeo dobiven u spalionici Spiltaleu se miješa sa cementom te se potom odlaže na odlagališta. Toksični ostatci iz filtera se odvoze u stari rudnik soli u Njemačkoj, gdje je lokalno stanovništvo također prosvjedovalo. Odlaganje letećeg pepela na odlagališta je rizično iz razloga što nakon nekog vremena zaštitni slojevi ispod odlagališta počinju propuštati. U tom slučaju odlagališta postaju vremenske bombe dioksina za lokalne izvore vode.

Ukoliko ni tradicionalno pažljivi Austrijanci nisu uspjeli zaštiti svoje stanovnike od posljedica spaljivanja otpada, teško je zamisliti što se sve može desitit u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se nezna gdje nestaje gotovo polovica opasnog otpada.

Mit 4) Nove spalionice nisu prljave poput starih

Činjenica: Iako posljednjih godina postoji određeni napredak u smanjivanju emisija iz spalionica, još uvijek ne postoji dokaz koji tvrdi da su spalionice odjenom postale sigurne.
· Najopasniji zagađivaći, dioksini i furani, mjere se samo jednom do dvaput godišnje te se tvrtke o tome ranije obavještavaju. Istraživanja provedena u Velikoj Britaniji potvrđuju da kontinuirano praćenje razina dioksina pokazuju 8 puta veće razine od najavljenih mjerenja.
· Usprkos najavama o predstojećim mjerenjima razina dioksina koje spalionice emitiraju, redovito se krše zakonski dozvoljeni limiti. Na primjer, 1999. i 2000. godine, svaka je spalionica otpada u Velikoj britaniji, koja je bila podvrgnuta mjerenjima, višestruko prekoračila zakonski dozvoljene limite.
· Diksini koji se filterima odvajaju od ispušnih plinova završavaju u letećem pepelu ili u ostatcima filtra koji predstavljaju prijetnju podzemnim vodama.


Mit 5) Planirana spalionca otpada je korisni projekt jer stvara energiju

Činjenica: studije pokazuju da se recikliranjem štedi više energije nego što bi spalionica proizvela. Izvještaj koji je proizvela tvrtka Sound Resource Management Group Inc. donosi rezultat “da u prosjeku, recikliranje štedi 3 do 5 puta više energije od spalionioce komunalnog otpada”.

Mit 6) Spaljivanje otpada sa energetskom oporabom je usporedivo dobro kao i recikliranje.

Činjenica: posljednje studije koje su usporedile cikluse prerade stakla, drva, papira, kartona, plastike, aluminija, čelika i metala općenito ukazuju da recikliranje proizvodi manje emisija od bilo koje druge metode gospodarenja otpadom – uključjući odlaganje i spaljivanje otpada.

mit 7) Spalionica otpada nam je potreba zbog zbrinjavanja mulja iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda.

Činjenica: Mulj dobiven iz postrojenja biti će podvrgnut anaerobnoj digestiji na lokaciji samog postrojenja. To u potpunosti odgovara zahtjevima EU, te ukoliko postoje novci za rješavanje problema visoke količine teških metala u mulju, smatramo da je potreno ulagati u spriječavanju ulazaka teških metala u otpadne vode.

Mit 8) Pepeo dobiven iz spalionice je inertan
Činjenica: Između 95 603 i 105 471 tona pepela će se proizvoditi u spalionici – nijedna od 3 različite kategorije pepela nije inertna, čak dapače, većina tog otpada je opasna po okoliš.

Mit 9) Grad Zagreb već ima osigurana sredstva za izgradnju spalionice

Činjenica: Grad Zagreb je započeo komunikaciju oko financiranja sa Europskom bankom za obnovu I razvoj (EBRD), no banka još uvijek nije donijela odluku o financiranju tog projekta.

Mit 10) Prekasno je za zaustavljanje ovog projekta

Još uvjek je moguće zaustaviti ovaj projekt te natjerati Grad Zagreb da uspostavi ekološki prihvatljiv način gospodarenja otpada baziran na prevenciji nastanka otpada, recikliranju i prikupljanu otpada od vrata do vrata te kompostiranju.

· Riješenje o prihvatljivosti Studija utjecaja na okoliš je doneseno protuzakonito i uložena je tužba Upravnom sudu RH.
· Studija utjecaja na okoliš mora proći valjanu javnu raspravu ukoliko se projekt želi financirati od strane EBRD, EIB (Europska Investicijska Banka) ili Europskih fondova.
· Spalionica još nema građevinsku dozvolu.
· Financiranje nije osigurano
· Ne postoji lokacija za zbrinjavanje pepela ni opasnog otpada
· Ne postoji valjana studija o sastavu Zagrebačkog komunalnog otpada, pa tako ni njegove energetske vrijednosti.

- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Komentari na Studiju utjecaja na okoliš:
12th June 2006
Posljednja verzija Studije utjecaja na okoliš za postrojenje predstavljeno kao “postrojenje za energetsku oporabu” pokazuje da važni nedostatci još uvijek nisu riješeni ni opravdani.

Mjere za kvalitetnu prevenciju stvaranja otpada i povećanje postotka recikliranog otpada nisu zadovoljavajuće

Grad Zagreb ne ulaže dovoljne napore da na zadovoljavajući način implementira mjere za prevenciju stvaranja otpada i recikliranje, te stoga u ovom trenutku ne može precizno procjeniti kapacitet budućeg odlagališta otpada. U novom zagrebačkom planu gospodarenja otpadom jasno se vidi kako se predviđa i raspoređuje 161,4 milijun eura za spaljivanje otpada, 4,5 milijuna eura za recikliranje te 0 eura za prevenciju stvaranja otpada. Takav pristup rješavanja problema otpada izvrće Nacionalnu strategiju naopačke gdje odlagalište otpada stavlja na prvo mjesto.
Plan gospodarenja otpadom predlaže i neke dobre mjere poput one da se otpad treba naplaćivati prema količini nastanka no ne locira financije za taj projekt. Također, cilj od povećanja postotka recikliranja otpada na 50% do 2025 je također dobar, no u isto vrijeme predložene mjere (15 novih reciklažnih dvorišta) same po sebi neće biti dovoljne da se približimo tom broju. Plan gospodarenja otpadom za Grad Zagreb ne analizira sustav prikupljanja otpadom “od vrata do vrata” bez analize navodeći da je preskup. Za više detalja o komentarima na plan gospodarenja otpadom za grad Zagreb molimo vas da pogledate dokument u privitku.


Studija ne opravdava spaljivanje mulja iz Pročišćavača otpadnih voda

Ni SUO ni Plan gospodarenja otpadom ne rade nikakve analize o alternativnim mogućnostima zbrinjavanja mulja iz Pročišćavača, već kao gotovu stvar taj mulj spaljuju u PTOO. Mulj iz spalionice biti će podvrgnut anaerobnom digestiranju unutar pročišćavača što znači da će završni product zapravo biti stabilizirani kompost. Mulj nakon digestije sadržavati će određen postotak teških metalala te ga nije moguće koristiti u agrikulturi, no prikadan je za odlaganje bez većih posljedica. Spaljivanje tog mulja neće smanjiti količinu teških metala niti će mulj značajno povećati energetsku vrijednost spaljenog otpada, što u energetskom riječniku znači da za energetsku oporabu mulj predstavlja samo količinu otpada koji treba zbrinuti bez očekivanja dobivanja energije. Članak 6. Direktive o odlagalištima Europske unije jasno tvrdi da: “Zemlje članice moraju poduzeti mjere da samo otpad koji je prošao obradu smije biti odložen na odlagalištu. Ova odluka ne vrijedi za inertni otpad za koji dodatne obrade nisu tehnički moguće. Odluka ne vrijedi ni za otpad čija obrada ne doprinosi ciljevima ove direktive kako je navedeno u Članku 1.” . Odlaganje mulja iz spalionice prema EU direktivi zadovoljava uvjete odlaganja bez nepotrebnog spaljivanja.

Problem odlaganja toksičnog pepela i ostataka filtera nije riješen:

Prema podatcima iz studije utjecaja na okoliš, spaljivanje 385 000 tona otpada i mulja godišnje biti će proizvedeno između 95 603 I 105 471 tone pepela, ovisno o tome koja će se varijanta spaljivanja koristiti.

Sastav otpada nakon spaljivanja prema SUO;

Taložni pepeo Mješani otpad, potrebna daljnja testiranja 32 500 – 77 655 t/ godišnje
Lagani (Leteći) pepeo Opasni otpad 3 295 – 64 610 t/godišnje
Ostatci iskorištenih filtera Opasni otpad 8 361 – 16 487 t/godišnje

Taložni pepeo sadrži varijabilne količine dioksina i teških metala. Dio taložnog pepela može se odložiti na obično odlagalište no prije odlaganja treba testirati i ispitati količinu dioksina i teških metala te zavisno od dobivenih rezultata postoji mogućnost da se jedan dio pepela mora kategorizirati kao opasni otpad, te samim time zahtjeva drugačiji načim odlaganja.

(“Zbog utvrđivanja načina odlaganja ili recikliranja ostataka nastalih spaljivanjem otpada ili tome sličnim procesima, moraju se napraviti prikladni testovi koji će utvrditi fižičke i kemijske karakteristike te potencijal zagađenja. Analize moraju u također sadržavati i ukupne podatke o otopivim tvarima i teške metale. (Članak 9, Direktiva 2000/76/EC Europski Parlament, Vijeće EC. 4. Prosinac 2000)

Usprkos europskim direktivama i standardima, nije sigurno da Hrvatska ima laboratorij koji može izvoditi takva testiranja. (Usporediti podatke sa “Nacionalnim planom za implementaciju Štokholmske konvencije”).

Leteći pepeo: se u Europskim zemljama tretira kao opasni otpad, te se tako i treba zbrinjavati. Studija utjecaja na okoliš zagrebačke spalionice sadrži podatke da će se leteći pepeo ukrućivati uz pomoć cementa, te kasnije odlagati na Zagrebačko odlagalište. Međutim, to nije rješenje, jer cement erodira te se teški metali i dioksini iz pepela nakon nekog vremena opet nalaze u ekolišu i to sa visokim absorbirajućim svojstvima.

Opasni otpad: Leteći pepeo i ostatci filtera)

Opasni otpad je veliki problem u Hrvatskoj. Pola opasnog otpada kojeg je Hrvatska proizvela je jednostavno nestalo, sa mogučnošću da je jednostavno odloženo na obična odlagališta ili odbačeno u okoliš. Veoma je neodgovorno graditi nove izvore opasnog otpada dokle se problem sa odlaganjem opasnog otpada ne riješi. Objekti za prihvaćanje opasnog otpada trebaju biti izgrađeni i opremljeni prije izgradnje spalionica. Nikako nije dovoljno reći da će se za opasni otpad iz spalionice pobrinuti Ministarstvo zastite okolisa, prostornog uredjenja i graditeljstva koje ima zakonsku obavezu brinuti se za isti, već je potrebno razviti objekte za odlaganje istog unutar zemlja, koji će biti ubaćeni u prostorne planove, imati urednu standardiziranu studiju utjecaja na okoliš koja je uredno prezentirana na javnim konzultacijama. Jednostavno je preriskantno graditi nove i velike izvore opasnog otpada dokle god postoji mogućnost da se opasni otpad proizvede a da ga se nema gdje pohraniti.

Također, društveno je neodgovorno proizvoditi opasni otpad i onda ga izvoziti u druge države, što je također i veoma skupo. Leteći pepeo i ostatci filtera iz spalionicebi se trebali izvoziti, a troškovi bi prema studiji utjecaja na okoliš izgledali ovako:

Varijanta A Varijanta B Varijanta C
Leteći pepeo (t/godišnje) 10 931 64 610 3 295
Ostatci filtera(t/godišnje) 16 487 8 361 14 653
Ukupna količina opasnog otpada (t/godišnje): 27 418 72 921 17 948
Godišnji izvozni troškovi po cijeni od 0.3 Eura po kg. EUR 8 225 400 EUR 21 891 300 EUR 5 384 400
Godišnji izvozni troškovi po cijeni od 0.5 Eura po kg. EUR 13 709 000 EUR 36 485 500 EUR 8 974 000


Studija utjecaja na okoliš za zagrebačku spalionicu je bila u pravu kada je tvrdila da hrvatska mora izgraditi objekat koji će prihvaćati opasni otpad, no to ne znači i poticanje proizvodnje istog. Zelena akcija vjeruje da je najbolje rješenje za prihvaćanje pepela iz spalionice upravo izbjegavanje proizvodnje istog.

Također nismo uočili značajnije pomake u rješavanju tog problema otkako je prošla studija utjecaja na okoliš odbijena. Identifikacija Dumovečkog luga kao potencijalne lokacije za izgradnju regionalnog odlagališta još uvijek nije dovoljno precizirana iz razloga štp još uvijek nije jasno što se na to odlaglište mora odlagati, odnosno dali će to biti odlagalište za opasni ili neopasni otpad. Studija utjecaja na okoliš za tu lokaciju napravljena je 1991. godine, te smatramo da ju treba ponovno napraviti te provesti javnu raspravu sa lokalnim stanovništvom.

Potpuna studija izvodljivosti odnosno cost-benefit analiza za razne opcije gospodarenja otpadom:

SUO i Plan gospodarenja otpadom ne sadrže prikladne analize prednosti i nedostataka opcije gospodarenja otpadom koji sadrži “prevenciju stvaranja otpada, prikupljanje odvojenog otpada “od vrata do vrata”, recikliranje, kompostiranje, mehaničo biološku obradu i odlaganje otpada koji na taj način bio tretiran. Odlaganje određene količine stabiliziranog ostatnog otpada nakon mehaničko biolooškog tretmana također se slaže sa EU direktivom o odlagalištima. Zelena akcija smatra da bi ta opcija bila ekološki i ekonomski veoma isplativa za Grad Zagreb, no ponavljamo, SUO ne analizira tu opciju gospodarenja otpadom.

Kriterij koji se u SUO koristi za mjerenje efektivnosti metode obrade otpada je kriterij smanjenja kvantitete otpada. Zelena akcija smatra da bi i kriterij smanjenja toksičnosti trebao biti zadovoljen prije konačnog odlaganja otpada na odlagalište.

Nejasno definiran potreban kapacitet odlagališta:

Spalionica bi trebala biti u funkciji barem do 2025. godine i zahtjeva kostantnu količinu priljeva otpada da bi mogla efektno funkcionirati. Iz tog razloga je veoma važno ne precjeniti kapacitet peći da se nebi u slučaju povećanja recikliranja u gradu moralo pribjeći uvozu otpada što nije u skladu sa principom neposrednosti stvaranja otpada.

No zagrebački plan gospodarenja otpadom pokušava procjeniti rast količine otpada do 2025. godine. Procjena sadrži nekoliko problema;

Nove mjere i pravilnik o ambalažnom otpadu (NN 97/2005) nisu uzeti u obzir prilikom kalkuliranja. Novi pravilnik o PET, MET i staklenoj ambalaži je imao izrazito pozitivne učinke na količinu prikupljene ambalaže. Taj je pravilnik uvelike utjecao i utjecati će na sastav komunalnog otpada u budućnosti. Zbog tog pravilnika grafikon sastava otpada na strani 50 plana gospodarenja otpadom te energetska vrijednost otpada sa strane 48 nisu valjani. To znači da PGO nije proizveo točne proračune o potrebama recikliranja i energetskoj vrijednosti otpada koja će biti korišten kao baza za planiranje izgradnje spalionice otpada. Nedostatak PET ambalaže u sastavu otpada uzrokovati će smanjenje energetske vrijednosti otpada.

Predviđanja da će prevencija stvaranja otpada osigurati smanjenje količine za 7% su jako pesimistična iz praktičnog razloga što je otok Krk uvođenjem slabije varijante prikupljanja otpada od vrata do vrata zabilježio 18% povećanje recikliranog materijala te 30% smanjivanje ukupnog obujma otpada i to svega nekoliko godina otkako je sustav implemetiran (to je postignuto isključivo pažljivim odabirom ambalaže prilikom kupovine).

Ukoliko Zagreb bude uspješniji od očekivanog u smanjenju ukupne količine otpada, ili dostigne zacrtane ciljeve recikliranja, lako je moguće da će druga polovica mogućeg radnog vijeka spalionice zahtjevati zaustavljanje daljnjeg razvoja prevencije i recikliranja.

Zagrebačka županija, čiji se otpad također planira spaljivati u PTOOu, također nema službene podatke o predviđanju rasta količine otpada, te je stoga nemoguće znati da li će količine ostatnog otpada, nakon uvođenja mjera prevencije stvarnja otpada i recikliranja, biti značajne za projekt spalionice.


Nejasni troškovi izgradnje postrojenja:

Jasno je vidljivo iz plana gospodarenja otpadom da je varijanta spaljivanja otpada iznimno skupa opcija gospodarenja otpadom. SUO i plan gospodarenja otpadom iznose trošak od 161,4 miliona eura dok Nacionalna strategija za taj projekt spominje brojku od 290 milijuna eura te je nejasno odakle dolazi do ovakvog nesklada između brojki . Zelena akcija traži da objavi točni iznos troškova izgradnje spalionice te sa isti usporedi sa ostalim metodama gospodarenja otpadom.

Energetski značaj spalionice nije dovoljno istražen i analiziran:

SUO navodi kako je jedna od pozitivnih značajki izgradnje spalionice proizvodnja energijem no količina energije koja može biti proizvedena nije uspoređena sa količinom energije koja bi bila ušteđena provođenje programa prevencije nastanka otpada, ponovnog korištenja i recikliranja materijala koji će biti spaljen. Određene studije kazuju da recikliranje štedi više energije od one koju spalionice proizvode. Na primjer, izvještaj sastavljen od Sound Resource Management Group Inc. tvrdi da “prosječno, recikliranje štedi 3 do 5 puta više energije od spaljivanja komunalnog otpada.” . Taj aspekt izrađivači studije planirane spalionice moraju potpuno analizirati.

Mjere monitoringa nece biti dovoljne

U nekim dijelovima Zagreba zagadjenje zraka je znatno, sto ce se pogorsati sa spalionicom, bez obzira koliko ona bila moderna. Ocekuje se npr. da ce se sastojci NOx povecati za 4.2%, sto je nezadovoljavajuce. Premda ce prema Studiji utjecaja na okolis emisije biti daleko ispod zakonom propisanih, to ovisi o odrzavanju optimalnih uvjeta izgaranja i vjerojatno nece biti stvarno moguce, posebno ako kalorijska vrijednost otpada nije uracunata uzimajuci u obzir ucinke Pravilnika o ambalazi i ambalaznom otpadu. Primjerice, u 1999. i 2000. , sve spalionice komunalnog otpada u Velikoj Britanijii koje su imale podatke prekoracile su nekoliko puta dozvoljene vrijednosti emisija.

Zelena akcija smatra da su predlozene mjere monitoringa nedovoljne za ucinkovito mjerenje zagadjenja zraka, i vjeruje da ako se spalionica izgradi usprkos sumnjama koje su navedene, neophodno je primjeniti konstantno mjerenje emisija za sve zagadjivace ukljucujuci i dioksine. To je vrlo vazno u svijetlu nedavnih istrazivanja koje je provela Agencija za okolis Vel. Britanije gdje je otkriveno da su razine emisije dioksina 8 puta vise kada su mjerenja provedena konstantnim metodama nego kada su primjenjene metode rucnog uzorkovanja. Uz to Zelena akcija je zabrinuta da Vlada nema odgovarajuci kapacitet niti volje poduzeti mjere protiv rada spalionice u slucaju prekoracenja emisija, kao sto se pokazalo u slucaju spalionice opasnog otpada PUTO u Zagrebu, koja je izgorjela nakon sto su vlasti propustile odlucno reagirati na mnogobrojna prekoracenja emisija i nepostivanja odradaba o uvjetima skladistenja.

Preporuke:

Mi predlažemo da se trenutno obustave daljnja planiranja izgradnje spalionice otpada, dok se ne sprovedu sljedece mjere i uvjeti:
1) Da se ponovno provede istraživanje sastava otpada u Gradu Zagrebu iz razloga što je nakon prošlog istraživanja donesen pravilnik o ambalažnom otpadu koji je odvelikog utjecaja na sastav otpada. Uz to tražimo da “Plan gospodarenja otpadom za Grad Zagreb” mora proći javni uvid i javnu raspravu.
2) Da se iz planova o spalionici za sada izuzme mulj iz pročišćavača dok se ne istraže ostale mogućnosti njegova zbrinjavanja.
3) Da se implementiraju ciljevi i mjere prevencije koje je postavilo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, kao na primjer stimuliranje proizvođača na pakiranje proizvoda u povratnoj ambalaži – što nedostaje u pravilniku o ambalažnom otpadu.
4) Da grad Zagreb izmjeni sustav naplate odvoza otpada, gdje bi se cijena formirala po količini proizvedenog otpada, a ne po veličini stambenog prostora. Ovo je najavljeno planom gospodarenja otpadom za Grad Zagreb, no još uvije nije implementirano, niti su za to locirana sredstva.
5) Da se sustav recikliranja od vrata do vrata uvede u barem 70% zagrebačkih domova. Sustav od vrata do vrata omogucava odvojeno prikupljanje otpada u domacinstvima u standardizranim kantama, gdje komunalno poduzece taj otpad prikuplja od vrata do vrata.
6) . Da se počne provoditi prigodni edukativni program za građane, koji mora dati odgovor na pitanje potreba za smanjivanjem količina otpada, ponovnog korišenja ambalaže i recikliranja. (Ovo je planirao gradskim PGO, no također sredstva nisu locirana, se se sama provedba ne čini realnom).
7) Da Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske napravi temeljito izvješće sa trenutnim stanjem problematike opasnog otpada pomocu kojeg bi se opasni otpad mogao precizno nadzirati i pratiti.
8) Da se pojača sistem nadgledanja te da se kazne za nepropisna odlaganja otpada drastično povecaju.
9) Da se predloži način zbrinjavanja opasnog otpada nastalog u svezi sa procesima spaljivanja otpada.
10) Da se sprovede potpuno javna diskusija koja bi uključivala i informaciju konačne cijene projekta za građane, jer javnost u svakom trentku ima pravo znati što se placa proračunskim novcem, pogotovo ako je riječ o infrastrukturnim projektima.

Čak i kada bi bili zadovoljeni ovi uvjeti, postoji još mnogo aspekata ovog projekta koji ostaju zabrinjavajuć, kao što su ekstremno visoki troškovi izgradnje, spaljivanje ekonomski korisnih materijala te razina emisija NOx, dioksina i teških metala, no smatramo da je prvenstveno najvažnije razjasniti i opravdati izgradnju spalionicu otpada kao posljednje preostalo riješenje za zbrinjavanje otpada.
Need Business Long Distance, Voice PRI, and Business VOIP service? Compare free Long Distance Price Quotes from over 30 providers!
free search engine website submission top optimization
- 15:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Komentari na “Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba”
Zelena akcija


Komentari i reference se odnose na hrvatsku verziju dokumenta pod nazivom:
“Nacrt Plana Gospodarenja Otpadom Grada Zagreba - draft -, Zagreb, Ožujak 2006.”


Komentari:

1. Definicije i terminologija: 3
2. Ciljevi razvitka cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu (str.3): 3
3. Metodologija: 4
3.1. sudjelovanje javnosti: 4
3.2. Iznimno nejednak pristup u obrađivanju Prevencije nastanka otpada i ostalih metoda za gospodarenje otpadom 4
3.2.1. Prevencija stvaranja otpada: 5
3.2.2. Recikliranje / kompostiranje; 5
3.2.3. usporedba kombiniranih opcija za recikliranje i odlaganje: 6
3.2.4. Obrada mulja iz postrojenja za obradu otpadnih voda (CUPOV): 7
3.2.5. Opcije za zbrinjavanje komunalnog otpada i pepela iz spalionice 7
3.3. kalkulacije i predviđanje trenda rasta količine otpada 8
4. Zagrebačka Županija 8
5. Preporuke Zelene akcije 8






Zagreb, svibanj, 2006


Sažetak:

Zelena akcija pozdravlja neke dijelove i preporuke Plana gospodarenja otpadom Grada Zagreba (u daljnjem tekstu PGO) kao što je preporuka da se odvoz otpada naplaćuje po količini proizvedenog otpada umjesto dosadašnje tarife koja se obračunavala po veličini stambenog objekta. Također pozdravljamo tvrdnju PGO-a da treba značajno povećati recikliranje u gradu, no veoma je značajna činjenica da je Plan gospodarenja otpadom donesen i odobren u potpunosti bez javne rasprave i sudjelovanja javnosti iako je Zelena akcija višekratno kroz medije i službenim putem davala do znanja da želi sudjelovati u procesu.

Zelena akcija smatra da je PGO u više područja nedorađen. U svojoj trenutnoj formi PGO ne slijedi hijerarhiju gospodarenja otpadam Europske Unije (prevencija – ponovno korištenje – oporaba - iskorištavanje energije – odlaganje) te je teško vjerovati da će dostići postavljene ciljeve na način koji opisan u PGO. Iako PGO čvrsto tvrdi da će bez implementacije radikalnih mjera Grad Zagreb doći u kriznu situaciju sa otpadom , u isto vrijeme ne konkretizira planove niti predlaže izvore financiranja za mjere prevencije stvaranja ili recikliranja otpada. Umjesto toga

Jedine mjere koje bi trebale povećati recikliranje, a predlaže ih PGO, su 15 novih recklažnih dvorišta u Zagrebu, no veoma je izgledno da takve mjere neće povećati svijest građana ili količinu recikliranog otpada. Također studija odbija analizirati studiju izvodljivosti odnosno «cost / benefit analizu» implementacije sustava prikupljanja otpada “od vrata do vrata” sa uključenim kompostiranjem, navodeći bez istraživanja kako je taj sustav “preskup”. U posljednjim djelovima PGO-a, u dijelu gdje se spominju mjere koje treba implementirati te njihovo financiranje, jasno se vidi kako se predviđa i raspoređuje 161,4 milijun eura za spaljivanje otpada, 4,5 milijuna eura za recikliranje te 0 eura za prevenciju stvaranje otpada.

Zelena akcija od gradskog poglavarstva traži poništavanje rješenja o prihvaćanju ovog “Plana gospodarenja otpada za Grad Zagreb” sve dok se ne kontaktiraju i konzultiraju sve zainteresirane strane te se zaključci uvrstite u novi plan koji će se prezentirati i “Europskoj banci za obnovu i razvoj” koja bi trebala financirati “PTOOZG”

1. Definicije i terminologija:

Definicije koje se koriste unutar dokumenta su nedosljedne, te uzrokuju probleme u razumijevanju cijelog dokumenta.

Na primjer, na 2. Stranici korišteni su pogrešni termini “primarno i sekundarno” recikliranje koji vode ka drugačijim zaključcima. U PGO sekundarno recikliranje predstavljaju postrojenja za termičku obradu otpada te fizičko-kemijska postrojenja u kojima se od otpada može dobiti izvjesna količina energije. Ti su termini pogrešni jer u tim sustavima se otpad ne iskorištava na način da se dobiva jednako dobar ili jednako korisni materijal.

Također, u EU framework direktivi – fizičko-kemijska obrada je posebno klasificirana kao odlaganje otpada (članak D9, aneks IIa) dok su postrojenja za termičku obradu predmet velike debate stručnjaka o tome dali ih klasificirati kao “postrojenja za spaljivanje” (D10, Annex IIa. - Disposal) ili “postrojenje za povrat energije” (R1, Annex IIb. - Recovery).

U ovom slučaju željeli bismo ukazati na saznanja Europskog suda pravde u slučaju C-458/00 Commission Vs. Luxembourg (spalionica otpada u Strasbourgu). Sud je došao do saznanja da spaljivanje otpada u postrojenju za termičku obradu otpada nikako ne može biti nazvano povratom energije ukoliko mu primarna svrha nije stvaranje energije. U zagrebačkom slučaju, primarna svrha PTOO je zbrinjavanje otpada te se stoga recikliranje ili termin povrat energije ne bi smjeli koristit u promotivne ili zagovaračke svrhe.

Zelena akcija traži da se definicije i termini korišteni u PGO dodatno modificiraju na način da se jasno razlikuje recikliranje, povrat energije i odlaganje otpada. Također predlažemo da se pripremi tekst za javnost pisan rječnikom razumljivim prosječno školovanom stanovniku Grada Zagreba.

Kada se koristi termin “odvojenog prikupljanja” zapravo se misli na činjenicu da na nekim ulicama postoje kontejneri za prikupljanje papira, stakla, PET i MET ambalaže. No čitatelja ovog dokumenta može takvim rječnikom navesti na pomisao da se otpad odvojeno prikuplja već u domaćinstvima. Ovdje predlažemo da se koriste različiti termini za ta dva procesa kao što su “odvojeno sakupljanje u javnim kontejnerima” te “odvojeno sakupljanje otpada od vrata do vrata”.

2. Ciljevi razvitka cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu (str.3):

Zelena akcija podržava ciljeve cjelovitog sustava gospodarenja otpadom (CSGO) u Gradu Zagrebu no samo a) i c) dok za cilj b) smatramo da je terminom “zatvaranje kružnog toka tvari i energije” dano opravdanje za spaljivanje otpada za proizvodnju energije što nije sukladno direktivi EU 94/62/EC ni strategiji gospodarenja otpadom EU (1989).

Također naglašavamo da su planirane akcije i potezi grada za ispunjenje ciljeva a) i c) CSGO nedovoljni, te je teško očekivati da će se ciljevi ispuniti na predloženi način.

3. Metodologija:
3.1. Sudjelovanje javnosti:

Zelena akcija je ogorčena činjenicom da je Plan gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu razvijan i odobren bez prisustvovanja javnosti i bez javne rasprave usprkos pozivima da se nevladine organizacije uključe u procese stvaranja ovakvih dokumenata (prema Zakonu o pravu na pristup informacijama i Aarhuškoj konvenciji koja nažalost još uvijek nije ratificirana u RH).


· 20. Rujna 2005. godine gradonačelnik Grada Zagreba posjetio je Zelenu akciju, Tijekom posjeta, Predsjednica Zelene akcije, Jagoda Munić, izražava mu zabrinutost oko problematike izgradnje postrojenja za termičku obradu otpada u Zagrebu te je tom prilikom zatražila da se ZA uključi u razvoj plana gospodarenja otpadom za Grad Zagreb. Gradonačelnik je uvjerio prisutne da će se glas javnosti, odnosno mišljenje javnosti uzeti u obzir prilikom izrade istog.
· 2. Studenog 2005. godine ZA šalje otvoreno pismo gradonačelniku izražavajući zabrinutost o medijskim napisima koji su tvrdili da će sam gradonačelnik zatražiti pomoć premijera Ive Sanadera da se projekt spalionice otpada progura unatoč činjenici da je Studija utjecaja na okoliš odbijena od strane Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. U pismu koje je poslano i novinarima, ZA traži da se ju se uključi u proces razvoja PGO za Grad Zagreb.
· Početkom prosinca 2005. godine obratili smo se gradskoj tvrtci za gospodarenje otpadom (ZGOS) te od njih zatražili nacrt novog PGOa za koji smo samo čuli da je u pripremi. Generalni direktor tvrtke tvrdi da ne zna ništa o izradi novog PGO te nam ljubazno ustupa studiju proizvedenu 1992. godine.
· U travnju Zelena akcija otkriva da je PGO za Grad Zagreb ne samo dovršen već i odobren od strane gradskog poglavarstva 16. ožujka 2006. godine. Zelena akcija je u više navrata pokušala doći, te je napokon i došla do primjera radne verzije PGOa, te još uvijek nije jasno da li je to i finalna verzija ovog dokumenta odobrena od strane poglavarstva.

Neprihvativo je da ovako važan dokument bude prihvaćen od strane javne vlasti u potpunosti bez javne rasprave. Zelena akcija od gradskog poglavarstva traži poništavanje rješenja o prihvaćanju ovog “Plana gospodarenja otpada za Grad Zagreb” sve dok se ne kontaktiraju i konzultiraju sve zainteresirane strane te se zaključci uvrstite u novi plan gospodarenja otpadom.

3.2. Iznimno nejednak pristup u obrađivanju Prevencije nastanka otpada i ostalih metoda za gospodarenje otpadom

Vidljivo je kroz cijeli PGO da Grad Zagreb želi izgraditi “spalionicu otpada za povrat energije iz otpada” te je većina PGOa usmjerena ka opravdavanju tog projekta. PGO nedostaju zadovoljavajuća ili u nekim slučajevima u potpunosti nedostaju istraživanja o “prevenciji nastanka otpada” i ostalih metoda važnih za gospodarenje otpadom, te rezultat tih nedostataka istraživanja ne smije biti opravdanje za izgradnju Spalionice otpada.
3.2.1. Prevencija stvaranja otpada:

Jaka strana ovog dokumenta je prijedlog da se odvoz otpada naplaćuje prema količini proizvedenog otpada umjesto dosadašnje prakse naplate prema kvadraturi stana. Edukacijske mjere oko prevencije stvaranja otpada su također spomenute u planu. Iako su te mjere spomenute, u PGO nisu uvrštene nikakve kalkulacije ni izvori financiranja te je malo vjerojatno da će se te mjere provoditi. Neki od zacrtanih ciljeva su spomenuti u procjenama količine otpada (50% recikliranog otpada), no potpuno je nejasno na koji su način dobivene te kalkulacije, te su procjene nerealistične i nisu se uspoređivane sa drugim gradovima koji već posjeduju uspješne strategije gospodarenja otpadom.

Iznimno je važno da se financiranje edukativnih mjera uključi u kalkulacije te da se odrede izvori financiranja. Također, iznimno je važno da se neka od službi imenuje odgovornom za implementaciju edukativnih programa, što trenutno nije slučaj.

3.2.2. Recikliranje / kompostiranje;
· Predviđeni cilj od 50% recikliranog otpada do 2025. godine se spominje na stranici 44. no nije jasno na koji je način dobivena ta brojka. Također se na nekim mjestima spominje i 62% otpada koji se može reciklirati te je isto nejasno kako je brojka dobivena.
· Između sadašnje situacije i one predviđene za 2025. godinu nisu postavljeni ni predviđeni nikakvi ciljevi te će iznimno teško biti pratiti dali je Grad Zagreb na pravom punu da do 2025. dostigne zacrtane ciljeve.
· Najalarmantija činjenica je ta da su jedine predložene mjere za postizanje ovih rezultata izgradnja 15 novih reciklažnih dvorišta te izgradnja kompostane za obradu organskog otpada. Te mjere imaju veoma malo šanse da postignu željene rezultate, pogotovo sagledavajući činjenicu da za postrojenje za obradu organskog otpada nisu predviđena nikakva sredstva.
· Odvojeno prikupljanje otpada u kućanstvima te sakupljanje istog “od vrata do vrata” je u početku isključeno kao mogućnost zbog sebične procjene da je “preskupo” (str.30), no nema nikakvih dokaza ni rezultata istraživanja koji bi mogli poduprijeti tu tvrdnju.
· Također potvrđuje nelogičnost činjenica da je na stranici 80. ovog PGOa spomenuto da nema potrebe organizirati prikupljanje organskog otpada iz restorana i javnih kuhinja dokle se ne sagradi nova kompostana (za koju se ne predviđaju sredstva). Na stranici 44. se također spominje odvojeno sakupljanje organskog otpada no nejasna je činjenica dali to uključuje i sakupljanje organskog otpada u kućanstvima. Kako u PGO nisu spomenuti troškovi investicije ni izvori financiranja kompostane samo potkrepljuje činjenicu da se prikupljanje organskog otpada iz poslovnih subjekata neće implementirati do 2025. godine. Ta je činjenica posve neprihvatljiva iz razloga što će Hrvatska da bi se uskladila sa EU direktivama o odlagalištima u narednih nekoliko godina morati značajno unaprijediti svoje upravljanje organskim otpadom (izbjegavati odlagati organski otpad na odlagališta u bilo kojem obliku).
· Predviđene investicije za recikliranje iznose ukupno 4,5 milijuna eura, što kada se usporedi sa 161,4 milijuna predviđenim za spaljivanje izaziva pitanje dali se uopće planira povećati nivo recikliranog otpada u budućnosti. Također osim za kompostanu, nisu planirana ni sredstva za izgradnju postrojenja za mehaničko biološku obradu otpada koja je spominjana u radu, što dokazuje vrlo nizak stupanj obaveze Grada Zagreba da zaista izgradi ta postrojenja.

Potrebno je obaviti detaljno istraživanje o isplativosti metode “sakupljanja otpada od vrata do vrata” zajedno sa prikupljanjem organskog otpada. Razne opcije poput sakupljanja otpada u 3 kante (organski otpad, ostatni otpad i suhi materijali pogodni za recikliranje) moraju se ispitati ne bi li se za Grad Zagreb pronašlo idealni sustav. U istraživanje je potrebno uvrstiti svježe podatke dobivene nakon uvođenja pravilnika o Ambalaži (NN 97/2005.

Gradsko poglavarstvo Zagreba mora preuzeti obavezu da predstavi bilo koji od načina prikupljanja otpada, recikliranja i kompostiranja “vrata do vrata”.

Ciljevi recikliranja se moraju definirati i zacrtati u određenom vremenskom periodu.

Potrebno je također napraviti financijsko istraživanje i navesti izvore financiranja za implementaciju sustava “od vrata do vrata” kojim bi se prikupljao materijal pogodan za recikliranje i organski otpad, te definirati odgovornosti i vremensko razdoblje u kojem se taj sustav mora implementirati.

Potrebno je sastaviti i financijsku konstrukciju za projekt nove kompostane, te program za kućno kompostiranje (gdje jet a aktivnost moguća).

Ako je zaključeno da je postrojenje za mehaničko biološku obradu otpada (MBT) potrebno onda je potrebno i sastaviti financijsku konstrukciju kao i identificirati izvore financiranja za taj projekt. Ovakav način obrade ni u kojem slučaju ne bi smio zamijeniti odvojeno prikupljanje otpada iz razloga što su dobiveni produkti MBTa nakon obrade znatno lošije kvalitete.

3.2.3. Usporedba kombiniranih opcija za recikliranje i odlaganje:

Na stranici 44 iznesena je usporedna raznih kombinacija gospodarenja otpadom koja uspoređuje i koliko se dugo odlagalište na Jakuševcu može koristiti u raznim scenarijima.

Kao prvo mora se objasniti kako je dobivena i zašto se spominje recikliranje 50% otpada te njezina veza sa 62% recikliranog otpada.

Drugo, potpuno je nejasno kako se je došlo do zaključka da će:

“50% recikliranja + biološka obrada + spaljivanje + odlaganje” ostaviti manje ostatnog otpada od “50% recikliranja + biološka obrada + MBT + spaljivanje + odlaganje”

Ova usporedba ne uključuje analize “prevencije stvaranja otpada + recikliranje + biološka obrada + MBT + odlaganje” koja se mora obraditi prije nego li se odabere jedna od obrađenih bez alternativa.

Ova usporedba propušta uzeti u obzir direktivu EU o odlagalištima (99/31/EC) u kojoj je naglašeno da se otpad koji odlazi na odlagališta mora smanjiti količinom i razinom toksičnosti. MBT u kombinaciji sa kompostiranje ostavlja stabilizirane ostatke koji se mogu odložiti na odlagališta relativno sigurno, dok se ostatci iz spalionice (pepeo) klasificiraju kao inertni ili opasan otpad koji sadrži i proizvodi teške metale i dioksine. Informacije o toksičnosti ostataka nakon spaljivanja se također moraju uzeti u obzir prilikom odabira za po okoliš najprihvatljivije varijante gospodarenja otpadom.

3.2.4. Obrada mulja iz postrojenja za obradu otpadnih voda (CUPOV):

Na stranici 67 se spominje način obrade mulja iz CUPOV, no ne uzimaju se u obzir niti se provode analize ostalih mogućnosti za zbrinjavanje mulja. Studija utjecaja na okoliš za PTOO iz 2005. godine također pretpostavlja da će mulj iz CUPOVa biti spaljivan u spalionici – bez ikakvih dodatnih istraživanja o alternativnim rješenjima.

Zelena akcija traži potpunu analizu svih dostupnih opcija za zbrinjavanje mulja iz pročišćavača, uključujući usporedbu troškova i razinu toksičnosti produkata.

3.2.5. Opcije za zbrinjavanje komunalnog otpada i pepela iz spalionice

Kao što je već gore spomenuto, mnogo je argumenata izneseno sa pretpostavkom da se spalionica otpada već gradi, te da je to riješenje za grad Zagreb. No plan nije iznesao direktnu komparaciju spaljivanja otpada sa susatvom prevencije stvaranja otpada+ recikliranje + kompostiranje + MBT + odlaganje. Stoga, zelena akcija odbija argumente iznesene na stranama 17 i 75, koji uspoređuju spaljivanje sa odlaganjem neobrađenog komunalnog otpada, te traži potpunu usporedbu sa gore navedenim sustavom gospodarenja otpadom.

Uzimajući u obzir veliku vjerojatnost da će spalionica biti izgrađena, plan bi također trebao prikladno obraditi i temu sigurnog odlaganja opasnog otpada u vidu letećeg pepela i ostatka filtra koji nastaju kao produkt spaljivanja. Ti planovi moraju poštovati daljinu odlagališta opasnog otpada te se ne bi smjeli oslanjati na izvoz tog opasnog otpada. Problemi koji proizlaze iz problematike spaljivanja otpada su potisnuti iz dokumenta te se čak u jednom djelu teksta na stranici 19 spominje kako spalionica u potpunosti rješava problem odlaganja otpada u gradu Zagrebu. To nije točno te se svakako mora brisati iz dokumenta, jer oko 100 000 tona otpada od kojeg je dio toksičan još uvijek treba odložiti na prikladno odlagalište. Na stranici 86 pretpostavlja se da će 2.2 do 4.3% otpada iz spalionice biti toksično. To nije potkrijepljeno studijom utjecaja na okoliš izrađenoj upravo za spalionicu koja klasificira leteći pepeo i filtre iz spalionica kao opasni otpad. To znači da će se proizvoditi između 17 948 i 72 971 tona opasnog otpada godišnje (4,66 – 18,95%). Te se činjenice također moraju uvrstiti u PGO.


Dumovečki lug je spomenut kao moguća lokacija za odlaganje pepela iz spalionice, no nejasno je dali se radi o taložnom pepelu koji nije klasificiran kao opasni otpad ili se radi o letećem pepelu koji je karakteriziran kao opasni. U bilo kojem slučaju, nisu predstavljene financijske solucije za izgradnju odlagališta, što izgradnju samog projekta čini teško vjerojatnom u bližoj budućnosti. Također, nije financijski obrađen ni problem odlaganja opasnog otpada u vidu ostataka filtera. Također činjenica je da je studija utjecaja na okoliš za tu lokaciju napravljena 1991. godine te da je činjenično stanje lokacije promijenjeno.

Zelena akcija samim time smatra da problem odlaganja pepela iz spalionice nije zadovoljavajuće riješena.

Tu činjenicu potvrđuje i sam PGO na stranici 36 gdje priznaje kako se “može samo nagađati gdje Hrvatski i Zagrebački opasni otpad završavaju”. Današnja je situacija definitivno kritična te se nebi smjelo podržavati gradnje novih objekata koji proizvode opasni otpad.

Na strani 75. Spominje se termin “recikliranje” pepela, što vjerojatno znači iskorištavanje istog u cestogradnji i slično. To je u potpunosti neprihvatljivo iz razloga što hrvatski zakoni ne predviđaju mogućnost korištenja opasnog ili djelomično opasnog otpada u građevinske svrhe. Ta rečenica se mora izbrisati iz Plana gospodarenja otpadom za grad Zagreb.

3.3. Kalkulacije i predviđanje trenda rasta količine otpada

Predviđanja trenda rasta količine otpada u Zagrebu:
Nove mjere i pravilnik o ambalažnom otpadu (NN 97/2005) nije uzet u obzir prilikom kalkuliranja. Novi pravilnik o PET, MET i staklenoj ambalaži je imao izrazito pozitivne učinke na količinu prikupljene ambalaže. Taj je pravilnik uvelike utjecao i utjecati će na sastav komunalnog otpada u budućnosti. Zbog tog pravilnika grafikon sastava otpada na strani 50 te energetska vrijednost otpada sa strane 48 nisu valjani. To znači da PGO nije proizveo točne proračune o potrebama recikliranja i energetskoj vrijednosti otpada koja će biti korišten kao baza za planiranje izgradnje spalionice otpada. Nedostatak PET ambalaže u sastavu otpada uzrokovati će smanjenje energetske vrijednosti otpada. Također Zelena traži da se otpad istraži u više detalja, jer se u PGO spominje da unutar sastava otpada spada i 30% sitnice što predstavlja trećinu otpada čiji je dio sastava zasigurno moguće još istražiti i reciklirati. Slična istraživanja je za Primorsko-goransku županiju 2003.godine obavila tvrtka Ekoplus čiji su rezultati po mnogočemu sadržajniji.

Da bi se povećali točnost i transparentnost projekcija potrebno je:

1) Ponovno analizirati sastav komunalnog otpada uzimajući u obzir utjecaj pravilnika (NN 97/2005).
2) Uključiti ukupne količine proizvedenog otpada zajedno sa količinama recikliranog otpada, zacrtati i definirati ciljeve koji bi trebali biti dostignuti do 2025.godine(bilo da je to 50% ili 62%).

4. Zagrebačka Županija
Zahvaljujući činjenici da gradsko poglavarstvo Grada Zagreba želi koristiti otpad Zagrebačke Županije da dopuni kapacitete spalionice otpada, PGO predstavlja i kraći osvrt na gospodarenje otpadom u županiji. Na strani 69 postoji preporuka koja je od vitalnog značaja za gospodarene otpadom u županiji, a to je da Županija mora skoro napraviti vlastiti plan gospodarena otpadom. Zelena akcija srdačno pozdravlja ovu preporuku. Prije nego li se odredi potrebni kapacitet odlagališta kojeg treba županija osigurati, plan gospodarenja otpadom treba proći kompletu proceduru javne rasprave te se komentari svih zainteresiranih stranaka moraju uzeti u obzir.

5. Preporuke Zelene akcije

1) Zelena akcija od gradskog poglavarstva traži poništavanje rješenja o prihvaćanju ovog “Plana gospodarenja otpada za Grad Zagreb” sve dok se ne kontaktiraju i konzultiraju sve zainteresirane strane te se zaključci uvrstite u novi plan koji će se prezentirati i “Europskoj banci za obnovu i razvoj” koja bi trebala financirati “PTOOZG”
2) Zelena Akcija traži od EBRD da ne prihvati PGO dok se ne kontaktiraju i konzultiraju sve zainteresirane strane.
3) Zelena akcija traži da se definicije i termini korišteni u PGO dodatno modificiraju na način da se jasno razlikuje recikliranje, povrat energije i odlaganje otpada. Također predlažemo da se pripremi tekst za javnost pisan rječnikom razumljivim prosječno školovanom stanovniku Grada Zagreba.
4) Termin “zatvaranje kružnog toka tvari i energije” ne smije biti opravdanje za spaljivanje otpada za proizvodnju energije što nije sukladno direktivi EU 94/62/EC ni strategiji gospodarenja otpadom EU (1989).
5) Važno je locirati financije i izvori financiranja za prevenciju nastanka otpada. Ukoliko se ne planira odrediti sredstva za financiranje ovog projekta, za postavljene ciljeve potrebno je odrediti odgovornosti za neuspjeh.
6) Potrebno je napraviti detaljnu analizu izvodljivosti sustava prikupljanja otpada “od vrata do vrata”. Prilikom izrade analize treba u obzir uzeti sastav otpada nakon uvođenja pravilnika o ambalažnom otpadu (NN 97/2005).
7) Da bi programi za povećanje recikliranja postigli zadane ciljeve, svakako je potrebno uvesti sustav sakupljanja otpada “od vrata do vrata” koji uključuje i kompostiranje.
8) Treba osigurati prikladno financiranje i financijsku konstrukciju za izgradnju kompostane. Također treba odrediti i razvojne smjernice za kompostiranje u domaćinstvima.
9) Potrebno je iznesti detalje o MBTu, odnosno definirati da li se to postrojenje gradi ili ne? ukoliko je odlučeno da je izgradnja MBT korisna onda je potrebo osigurati prikladno financiranje i financijsku konstrukciju. Ovaj način obrade ni na koji način ne smije zamijeniti odvajanje otpada na mjestu nastanka, recikliranja i kompostiranja jer su produkti znatno lošije kvalitete.
10) Usporedba između obrađenog i neobrađenog otpada na stranici 44 ne uključuje analizu preventivnog djelovanja na stvaranje otpada + recikliranje + biološki tretman + MBT + odlaganje te se stoga treba razmisliti o najprikladnijoj opciji tek nakon što se ova opcija istraži. Također, treba osigurati podatke o toksičnosti ostataka procesa termičke obrade.
11) Termin «recikliranje» na stranici 75. može prouzročiti krive zaključke, te ga treba izbrisati iz dokumenta zbog nedostatka pravne baze za korištenje istog.
12) Podatak o postotku opasnog otada koji nastaje iz spalionica na stranici 86 mora se ispraviti, odnosno u konačnu brojku uvrstiti leteći pepeo i ostatke filtra.
13) Zelena akcija traži analizu svih mogućnosti i opcija za zbrinjavanje mulja iz pročišćavača voda, uključujući analizu isplativosti i toksičnosti produkta.
14) Ukoliko sve navedene analize pokažu da je postrojenje za termičku obradu otpada neophodno gradu zagrebu, onda treba pronaći adekvatno rješenje za financiranje odlagališta na koje se mogu odlagati filtri i pepeo, odnosno produkti spalionice, odnosno treba osigurati odvojeno odlaganje opasnog od neopasnog otpada.
15) Sastav preostalog otpada se mora ponovo računati, uzimajući u obzir Pravilnik o ambalažnom otpadu s ciljem kreiranja učinkovitog i azurnog gradskog sustava recikliranja.
16) Ukupni iznos proizvedenog otpada zajedno sa ukupnim iznosom recikliranog materijala mora biti uključen predviđanja trenda porasta količine otpada, uključujući i postotak materijala koji je recikliran prije 2006.
17) Zagrebačka županija mora napraviti plan gospodarenja otpadom u suradnji s javnošću prije nego se počne planirati sa novim kapacitetima za odlaganje otpada.

- 14:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Leteći pepeo
Postoje 3 vrste otpada koji će nastati kao produkt spaljivanja komunalnog otpada a to su Taložni pepeo, leteći pepeo i ostatci filtra. količina ovih vrsta otpada ukupno iznosi oko 100 000 tona godišnje.

Niti jedna od tih vrsta otpada nije “inertni otpad” – iz razloga jer “inertni otpad jest otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim kemijskim i/ili biološkim promjenama (Zakon o otpadu, NN 178/04). Sve vrste otpada nastalog kao produkt spaljivanja komunalnog otpada sadrže elemente koji reagiraju sa drugim elementima i/ili se mogu pod raznim utjecajima otopiti u okolišu.

Prema podatcima iz studije utjecaja na okoliš, spaljivanje 385 000 tona otpada i mulja godišnje biti će proizvedeno između 95 603 I 105 471 tone pepela, ovisno o tome koja će se varijanta spaljivanja koristiti.

Sastav otpada nakon spaljivanja prema SUO;

Taložni pepeo Miješani otpad, potrebna daljnja testiranja 32 500 – 77 655 t/ godišnje
Lagani (Leteći) pepeo Opasni otpad 3 295 – 64 610 t/godišnje
Ostatci iskorištenih filtra Opasni otpad 8 361 – 16 487 t/godišnje

Taložni pepeo sadrži varijabilne količine dioksina i teških metala. Dio taložnog pepela može se odložiti na obično odlagalište no prije odlaganja treba testirati i ispitati količinu dioksina i teških metala te zavisno od dobivenih rezultata postoji mogućnost da se jedan dio pepela mora kategorizirati kao opasni otpad, te samim time zahtjeva drugačiji način odlaganja.

(“Zbog utvrđivanja načina odlaganja ili recikliranja ostataka nastalih spaljivanjem otpada ili tome sličnim procesima, moraju se napraviti prikladni testovi koji će utvrditi fizičke i kemijske karakteristike te potencijal zagađenja. Analize moraju u također sadržavati i ukupne podatke o topivim tvarima i teške metale. (Članak 9, Direktiva 2000/76/EC Europski Parlament, Vijeće EC. 4. Prosinac 2000)

Usprkos europskim direktivama i standardima, nije sigurno da Hrvatska ima laboratorij koji može izvoditi takva testiranja. (Usporediti podatke sa “Nacionalnim planom za implementaciju Štokholmske konvencije” – www.crp-cpc.hr).

Taložni pepeo se ponekada može odlagati na obična odlagališta otpada. No nedavno je jedna korejska studija došla do spoznaje da nije prikladno pepeo iz spalionica otpada odlagati na obična odlagališta komunalnog otpada jer postoji velika opasnost od kasnijih visokih razina štetnih tvari u organskim tvarima. Kemijski sastav pepela uvelike ovisi o sastavu otpada koji se spaljuje, te je neprikladno govoriti o sigurnom odlaganju taložnog pepela na običnim komunalnim odlagalištima, te se svaki pojedini blok pepela solidiziran cementom treba posebno testirati na teške metale te dioksine i furane.

Leteći pepeo: se u Europskim zemljama tretira kao opasni otpad, te se tako i treba zbrinjavati. Studija utjecaja na okoliš zagrebačke spalionice sadrži podatke da će se leteći pepeo ukrućivati uz pomoć cementa, te kasnije odlagati na Zagrebačko odlagalište. Međutim, to nije rješenje, jer cement erodira te se teški metali i dioksini iz pepela nakon nekog vremena opet nalaze u okolišu i to sa visokim apsorbirajućim svojstvima. Projekt rehabilitiranja odlagališta otpada na Jakuševcu financiran od strane EBRDa uključivao je i projekt odvajanja opasnih od neopasnih elemenata te da se budućnosti zaustavi takva loša praksa. U ovom trenutku možemo primijetiti da se opet predlažu slični potezi miješanja opasnog i neopasnog otpada. Takav način zbrinjavanja otpada ne podliježe EU direktivi o opasnom otpad (Article 2, Paragraph 2, council directive of 12th December 1991 on hazardous waste 91/689/EEC)


Opasni otpad: Leteći pepeo i ostatci filtra

Opasni otpad je veliki problem u Hrvatskoj. Pola opasnog otpada kojeg je Hrvatska proizvela je jednostavno nestalo, sa mogućnošću da je jednostavno odloženo na obična odlagališta ili odbačeno u okoliš. Veoma je neodgovorno graditi nove izvore opasnog otpada dokle se problem sa odlaganjem opasnog otpada ne riješi. Objekti za prihvaćanje opasnog otpada trebaju biti izgrađeni i opremljeni prije izgradnje spalionica. Nikako nije dovoljno reći da će se za opasni otpad iz spalionice pobrinuti Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva koje ima zakonsku obavezu brinuti se za isti, već je potrebno razviti objekte za odlaganje istog unutar zemlja, koji će biti ubačeni u prostorne planove, imati urednu standardiziranu studiju utjecaja na okoliš koja je uredno prezentirana na javnim konzultacijama. Jednostavno je preriskantno graditi nove i velike izvore opasnog otpada dokle god postoji mogućnost da se opasni otpad proizvede a da ga se nema gdje pohraniti.

Također, društveno je neodgovorno proizvoditi opasni otpad i onda ga izvoziti u druge države, što je također i veoma skupo. Leteći pepeo i ostatci filtra iz spalionice bi se trebali izvoziti, a troškovi bi prema studiji utjecaja na okoliš izgledali ovako:

Varijanta A Varijanta B Varijanta C
Leteći pepeo (t/godišnje) 10 931 64 610 3 295
Ostatci filtra(t/godišnje) 16 487 8 361 14 653
Ukupna količina opasnog otpada (t/godišnje): 27 418 72 921 17 948
Godišnji izvozni troškovi po cijeni od 0.3 Eura po kg. EUR 8 225 400 EUR 21 891 300 EUR 5 384 400
Godišnji izvozni troškovi po cijeni od 0.5 Eura po kg. EUR 13 709 000 EUR 36 485 500 EUR 8 974 000

Spittelau spalionica je često spominjana i citirana kao dobar primjer sigurnosti novih spalionica. U pogledu kvalitete emisija I zagađenja zraka – bečka je spalionica zaista jedinstvena što znači da nijedna spalionica nema tako dobre rezultate odnosno efektne filtre. Na primjer u 1999. i 2000. svaka je spalionica otpada u Velikoj Britaniji, o čemu svjedoče brojna istraživanja, višekratno prelazila dozvoljene granice emisija.

Tvari koje kao posljedica spaljivanja neće biti odložene u okoliš ne nestaju, već se nalaze u pepelu ili u ostatcima filtra, a upravo podatci za ostatke učinkovitih filtra iz spalionice Spittelau pokazuju jako velike razine dioksina i furana – prosječna koncentracija iznosi 2160 ng TEQ/kg. Taložni i leteći pepeo iz spalionice Spittelau se mješaju sa cementom te odlažu na odlagalište otpada. To može biti izuzetno opasno uzimajući u obzir da odlagališta nakon nekog vremena gube kvalitetu te može doći do propuštanja otopljenih dioksina I furana u okoliš te se često zbog toga takva odlagališta i zovu ekološkim bombama. Ostatci filtra iz Spittelaua se izvoze u njemačku gdje se odlažu stari rudnik soli. Ovakav pristup zbrinjavanja opasnog otpada nije dobar primjer za Hrvatsku jer se krše principi neposrednosti (zbrinjavanja otpada na mjestu nastanka).

Stoga bismo vas ovom prilikom još jednom htjeli upozoriti da planovi izgradnje odlagališta za pepeo ne uključuju samo inertni otpad već 3 različite kategorije otpada od koje za 2 smatramo da su opasni otpad (leteći pepeo i ostatci filtra). Treća kategorija (taložni pepeo) zahtjeva daljnja testiranja i analiziranja da bi se odredio ispravan/prikladan način odlaganja.

Studija utjecaja na okoliš za zagrebačku spalionicu je bila u pravu kada je tvrdila da hrvatska mora izgraditi objekt koji će prihvaćati opasni otpad, no to ne znači i poticanje proizvodnje istog. Zelena akcija vjeruje da je najbolje rješenje za prihvaćanje pepela iz spalionice upravo izbjegavanje proizvodnje istog. Također smatramo da bi se slični rezultati postigli i uz pomoć Mehaničko biološkog tretmana otpada te odlaganjem stabiliziranog otpada – bez produciranja opasnog otpada.
Submit your website to 20 Search Engines - FREE with ineedhits!

- 13:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se